Uspon bez sigurnosnog užeta
U rano jutro 3. lipnja 2017. američki penjač Alex Honnold stigao je do podnožja El Capitana, gotovo okomite granitne stijene u Nacionalnom parku Yosemite.
Sa sobom nije imao uže ni zaštitnu opremu koja bi ga zaustavila u slučaju pada. Nosio je samo penjačice i malu vrećicu s magnezijem za održavanje suhih ruku.
Njegov cilj bio je prijeći smjer Freerider i postati prva osoba koja se na El Capitan popela tehnikom poznatom kao free solo – samostalno i bez ikakve zaštite od pada.
Pred njim je bilo gotovo 900 metara stijene. Svaki pokret morao je biti precizan jer mogućnost ispravljanja ozbiljne pogreške nije postojala.
Godine pripreme za manje od četiri sata penjanja
Honnoldov uspon nije bio impulzivna odluka. Godinama je razmišljao o El Capitanu, a više od godinu dana intenzivno se pripremao upravo za taj pokušaj.
Smjer je prethodno mnogo puta prošao koristeći uže. Proučavao je stijenu, provjeravao hvatišta i bilježio točan redoslijed pokreta koji će mu biti potreban tijekom uspona.
Posebno zahtjevne dijelove ponavljao je sve dok njihovo izvođenje nije postalo potpuno poznato. Nije bilo dovoljno znati samo kamo postaviti ruku ili stopalo – morao je znati i položaj tijela, raspodjelu težine te količinu snage potrebnu za svaki pokret.
Njegova sigurnost nije dolazila iz zaštitne opreme, nego iz pripreme, iskustva i sposobnosti da zadrži koncentraciju tijekom cijelog uspona.
Kontrola straha ne znači njegov potpuni nestanak
Honnold se često opisuje kao čovjek koji ne osjeća strah. Međutim, njegov pristup više se temelji na postupnom upoznavanju rizika i uklanjanju što većeg broja nepoznatih situacija.
Na stijeni se nije oslanjao na motivacijski trenutak ili nalet adrenalina. Oslanjao se na rutinu koju je izgradio kroz godine penjanja i ponavljanja istih pokreta.
Ako se određenog dana nije osjećao spremnim ili uvjeti nisu bili dobri, bio je spreman odustati. Prvi ozbiljan pokušaj prekinuo je jer se nije osjećao potpuno sigurno.
To njegov pothvat ne čini manje opasnim. Free solo penjanje iznimno je rizična aktivnost kod koje i mala pogreška može imati smrtonosne posljedice te se ne bi trebala oponašati bez odgovarajuće stručnosti i sigurnosne opreme.
Tri sata i 56 minuta potpune koncentracije
Honnold je krenuo u 5:32 ujutro. Tijekom sljedeća tri sata i 56 minuta prošao je približno 30 dionica smjera Freerider.
Na pojedinim mjestima oslanjao se na vrlo male izbočine, uske pukotine i trenje između penjačica i gotovo glatke stijene. Svaki je pokret morao izvesti u skladu s onim što je prethodno uvježbao.
U 9:28 popeo se preko posljednjeg ruba i stigao na vrh El Capitana. Ostvario je prvi uspon na ovu stijenu bez užeta i zaštitne opreme.
Iako je sam uspon trajao manje od četiri sata, rezultat je bio završetak dugog procesa pripreme koji se razvijao tijekom gotovo cijele njegove penjačke karijere.
Kako je nastao dokumentarni film Free Solo?
Pripreme i povijesni uspon zabilježeni su u dokumentarnom filmu Free Solo, koji su režirali Elizabeth Chai Vasarhelyi i profesionalni penjač i fotograf Jimmy Chin.
Filmska ekipa suočila se s posebnim izazovom. Morali su snimiti uspon dovoljno blizu da gledatelji mogu razumjeti njegovu zahtjevnost, a pritom nisu smjeli ometati Honnolda ili utjecati na njegovu koncentraciju.
Dokumentarac ne prikazuje samo penjanje. Bavi se Honnoldovim načinom razmišljanja, odnosom prema riziku i utjecajem njegova cilja na ljude koji su mu bliski.
Free Solo osvojio je Oscara za najbolji dugometražni dokumentarni film i približio sportsko penjanje publici koja se s tim sportom možda nikada ranije nije susrela.
Zašto vrijedi pogledati film?
Free Solo nije zanimljiv samo zbog visine i opasnosti. Njegova najveća vrijednost nalazi se u prikazu pripreme koja stoji iza rezultata što se izvana može činiti gotovo nemogućim.
Dokumentarac pokazuje kako se iznimna izvedba gradi kroz iskustvo, ponavljanje, poznavanje vlastitih sposobnosti i spremnost da se odustane kada uvjeti nisu pravi.
Rezultat je film koji istodobno oduševljava, izaziva nelagodu i postavlja pitanje koliko smo daleko spremni ići zbog cilja koji smo sami odabrali.
